Za sajt Mali igrači piše Ljubica Jovanović, motivacioni i mentalni trener.

Stavljanje „PEČATA ŠAMPIONA“ – prednost ili teret, veoma je važna tema u razvoju mladih tenisera.

Na prvi pogled može delovati kao pohvala, čak i dobra motivacija. U savremenom tenisu,
naročito kod talentovane dece često se vrlo rano daje etiketa poput:
„Ti si taj, ti si odabran!“
„Naš budući Đoković!“
„Oborićeš sve rekorde!“
Pitanje koje se ovde postavlja jeste „Da li stavljanje pečata budućeg šampiona mladom
igraču donosi više koristi ili štete?“ je često zanemarena u razvoju malih igrača i hajde da
sagledamo situaciju sa psihološke strane.
Prednosti:
Motivacija
Dete se može osetiti posebno, vredno i inspirisano da radi više.
Samopouzdanje
Ako se ispravno vodi, može razviti zdravu veru u sebe.
Podrška
Pridaje se detetu više pažnje, stvaraju mu se bolji uslovi i ulaže se u detetov razvoj.
Ako se ovime postupa pažljivo, zaista se mogu ostvariti brojne motivacione vrednosti:
pojačana vera u sebe (dete se može osećati posebno i vredno), veći trud i posvećenost (dete
oseća da drugi veruju u njega), bolja podrška i uslovi (talentovana deca često dobijaju više
pažnje, resursa, trenera, sponzora…).
ALI, OPASNOSTI SU ČESTO VEĆE!!!
Sve prethodno napisane koristi traju samo ako je dete mentalno stabilno i ima sistem
koji mu pomaže da se razvija zdravo, ne da se dokazuje da je vredno pečata.

Rizici i štetne posledice:
Ogoroman pritisak da se „dokaže“
Umesto da uživa u napretku i da se fokusira na razvoj, dete oseća da mora neprestano da
potvrdjuje status budućeg šampiona.
Strah od greške i razočarenja
Svaki poraz može delovati kao rušenje snova i razočarenje ljudi oko njega. Kada se od
deteta očekuje da uvek bude prvi, svaka greška i poraz mogu izgledati kao „pad sa trona“ i
počinje da igra da ne bi izgubio status, umesto da igra za sebe i svoj razvoj.
Identitet vezan za rezultat
Dete postaje „šampion“ samo ako pobedjuje. Kad izgubi ne zna ko je. Takodje, fokus na
rezultat povlači sve druge mentalne barijere u toku meča koje mu ne dozvoljavaju da igra
svojim potencijalom, već ga blokiraju. Dete počinje da veruje da je samo pobeda uspeh, dok
je greška ili poraz neuspeh. To dovodi do konstantnog stresa, straha od greške, sputavanja
kreativnosti, što sve vodi do anksioznosti.
Preskakanja faza razvoja
Umesto fokusa na proces, igrač se konstantno stavlja na mečeve i turnire u okruženjima za
koje još uvek nije mentalno stabilan.
Pritisak okoline
Roditelji, treneri i javnost često nesvesno počinju da štite tu etiketu tako što očekuju
rezultate, uporedjuju ga sa drugima, komentarišu poraze i dete počinje da igra za njih, a ne
za sebe. Veoma česta situacija koja mi se u praksi pokazala jeste da dete ne želi da razočara
mamu ili tatu ili trenera, a kasnije već ostaje u tenisu samo zbog mame ili tate, što se uvek
završi sa gubitkom ljubavi prema tenisu.
„Sagorevanje“ i gubitak ljubavi prema igri i tenisu
Stalna napetost može dovesti do emotivnog zamora i odustajanja. Umesto da uživa u učenju
i napretku, dete vidi tenis kao izvor stresa.
Imajte na umu da mala deca nemaju dovoljno razvijene mehanizme da se nose sa
težinom pritiska i bez mentalne podrške osećaju zbunjenost, krivicu, sramotu kada ne
ispune očekivanja.

Детаљније Stavljanje „PEČATA ŠAMPIONA“ – prednost ili teret? – Ljubica Jovanović – motivacioni i mentalni trener
Огласи
















Pečat budućeg šampiona ne mora da bude loš, ali mora da se nosi pažljivo. Super je ako
je to ambicija, ako su to dugoročni sanjani snovi, dakle nije problem u ambiciji, već u prevelikom
opterećenju koje se često stavlja na još uvek nezrela leđa.
ZATO JE VEOMA KLJUČNO DA RODITELJI i TRENERI PODRŽE DETE KAO OSOBU, AKCENAT
STAVLJAJU NA NAPREDAK, RAZVOJ, NA POSTAVLJANJE I OSTVARIVANJE CIlJEVA, PERFORMANSI, A NE NA REZULTAT!
Etiketa budućeg šampiona je poput mača sa dve oštrice! Može dati vetar u leđa, ali
češće donosi teret koji mladi um ne može da nosi sam.

Zato je važno da:
- Treneri i roditelji ne forsiraju identitet pobednika po svaku cenu. Učite dete da se ne
identifikuje sa rezultatom. - Dete ima pravo da uči, greši i sazreva u svom ritmu. Greške su sastavni deo puta razvoja
i poraz se ne treba tretirati kao neuspeh, već kao neminovni sastavni deo uspeha. Iz
poraza se treba učiti i ujedno razvijati otpornost na greške i padove. - Se razvija mentalna snaga paralelno sa tehnikom i fizičkom spremom. Raditi na
tehnikama disanja, fokusa, razvoja pravilnog unutrašnjeg dijaloga i konstantno vraćati
igru u prvi plan, podsećati dete zašto voli tenis i kako da ponovo uživa u svakom poenu!
Igrači od 14-te godine koji žele da još više unapredjuju sebe, da razvijaju svoj
šampionski duh, smanje uticaj spoljašnjih štetnih faktora treba da rade na svojoj
mentalnoj snazi i možete zakazati svoj uvodni razgovor odmah! Do 11-te, 12-te godine
roditelji su najviše zaslužni i imaju najveći uticaj na kvalitetno odrastanje svoje dece, na
izgradnji karaktera, upornosti, fokusa. Ako je temelj dobar, može se sazidati dobra kuća.
Mi, teniski treneri, kondicioni i mentalni treneri smo tu da zajedno sa vama-roditeljima
pomognemo u izgradnji vašeg budućeg šampiona, ali najveći efekat i uticaj imate vi-
roditelji. Zato pričajte sa svojom decom, provodite više vremena sa njima, usmeravajte
ih na pravilan razvoj i napredak, jer da bi se ostvarili ciljevi ishoda odnosno dobri
rezultati, moraju se ostvariti ciljevi učinka odnosno ciljevi vezani za performans koji se
odnose na razvoj tehnike, taktike, kondicije i mentalnog dela tenisa!!!

Novi komentari