Nije sve u peharima – najveće pobjede su one koje nas čine boljima! – Andrej Gavrić – lekcije sa Svjetskog finala Champions Bowl 2026

Ćao svima! Ja sam Andrej Gavrić, imam 8 godina i član sam Teniskog kluba AS iz Bijeljine. Želim da sa vama podijelim svoje utiske sa Svjetskog finala Champions Bowl 2026 u Poreču, gdje sam imao čast da budem jedini predstavnik Bosne i Hercegovine!

Na jednom mjestu okupilo se 240 djece iz 28 država. Sedam dana tenisa, druženja, novih poznanstava i nezaboravnih trenutaka! Imao sam priliku da upoznam vršnjake iz cijelog svijeta, vidim kako treniraju i igraju i osjetim koliko je lijepo biti dio jedne velike teniske porodice.

Takmičio sam se u konkurenciji do devet godina, protiv dječaka koji su često bili godinu, a neki i više stariji od mene. U grupi sam ostvario dvije pobjede i jedan poraz, što mi je donijelo plasman u eliminacionu fazu. U osmini finala pobijedio sam Džona Lutera iz Sjedinjenih Američkih Država, a onda me je čekao meč koji ću dugo pamtiti.

U četvrtfinalu sam igrao protiv Kristijana Boroša iz Rumunije, godinu dana starijeg dječaka koji je na kraju osvojio glavni turnir. Prvi set sam izgubio sa 4:0, ali nisam odustao. U drugom setu sam pokazao da mogu da se borim ravnopravno sa najboljima i dobio ga sa 4:2! Odluka je pala u super taj-brejku, u kojem je Kristijan ipak bio uspješniji i pobijedio sa 10:4, te sam tako završio svoje takmičenje u singlu.

Naravno da mi je bilo žao što nisam prošao dalje. Svaki sportista želi pobjedu, a i ja sam sanjao da odem još jedan korak dalje. Ali kada sam vidio da je Kristijan osvojio turnir i da je sve ostale mečeve, uključujući finale, dobio bez izgubljenog seta, shvatio sam koliko je vrijedan meč koji smo odigrali. Ponosan sam što sam uspio da mu pružim tako jak otpor i što sam pokazao da se mogu boriti i protiv starijih i veoma kvalitetnih protivnika.

U dublu sam nastupio sa Vojinom Gajićem iz Srbije. Već na prvom meču pokazali smo koliko se treba boriti do posljednje lopte. Poslije izgubljenog prvog seta uspjeli smo da preokrenemo meč i pobijedimo njemački par u super taj-brejku. Stigli smo do četvrtfinala, gdje smo zaustavljeni, pa sam tako i u dublu završio među osam najboljih parova.

Sa osam godina još mnogo toga treba da naučim. Ovakvi turniri me uče da nije najvažnije samo pobjeđivati, već i boriti se, biti uporan, poštovati protivnika i prihvatiti poraz kao priliku da postanem bolji. Nekada nas upravo porazi nauče najviše, a najteži mečevi pokažu koliko zapravo možemo.

Posebno sam srećan što sam imao priliku da predstavljam svoj klub, Bijeljinu, Republiku Srpsku i Bosnu i Hercegovinu na jednom ovako velikom međunarodnom takmičenju.

Veliko hvala mojim roditeljima, trenerima i svima koji me podržavaju, prate moj razvoj i pomažu mi da svakog dana budem bolji. Hvala i svim drugarima koje sam upoznao u Poreču, jer su upravo druženje i prijateljstva jedan od najljepših dijelova sporta.

Iz Poreča se vraćam bogatiji za ogromno iskustvo, sa mnogo lijepih uspomena i još većom željom za treninzima i novim izazovima.

Možda ovog puta nisam osvojio pehar, ali sam osvojio nešto što vrijedi mnogo – iskustvo, samopouzdanje i još veću ljubav prema tenisu.

Moja teniska priča tek počinje. Vidimo se na terenu!